Bonton se kroz istoriju menjao zajedno sa društvom. Ono što se nekada smatralo obaveznim znakom dobrog vaspitanja, danas mnogima deluje neobično, staromodno ili potpuno zaboravljeno. Ipak, iza tih pravila često se krila jedna važna ideja: pokazati poštovanje prema drugima.
Važno je napomenuti da se pravila nisu uvek isto primenjivala u svim zemljama i društvenim slojevima. Ono što je važilo u engleskom ili američkom visokom društvu 19. i početkom 20. veka nije uvek bilo univerzalno pravilo za sve. Ipak, mnogi običaji iz tadašnjih priručnika bontona ostali su simbol klasičnog ponašanja, naročito kada se govori o džentlmenima, svečanim prilikama i formalnom oblačenju.
Muškarac je skidao šešir u zatvorenom prostoru
Jedno od najpoznatijih starih pravila bilo je da muškarac skine šešir kada ulazi u zatvoren prostor, posebno u kuću, crkvu, restoran ili za sto. Šešir se napolju smatrao normalnim delom garderobe, ali u zatvorenom prostoru njegovo zadržavanje na glavi moglo je delovati nepristojno. Danas se ovo pravilo retko poštuje, naročito jer šeširi više nisu svakodnevni deo muškog oblačenja. Ipak, ideja iza pravila je i dalje aktuelna: kada ulazimo u nečiji prostor, pokazujemo poštovanje.
Predstavljanje nije bilo slučajno
Nekada se tačno znalo ko se kome predstavlja. Prema tradicionalnom bontonu, muškarac se predstavljao ženi, mlađa osoba starijoj, a osoba nižeg društvenog ili poslovnog položaja osobi višeg položaja. Suština nije bila u ponižavanju jedne strane, već u pokazivanju poštovanja prema osobi koja se smatrala „starijom“, „uglednijom“ ili društveno važnijom. Danas su upoznavanja mnogo opuštenija, ali dobro predstavljanje i dalje ostavlja utisak kulture i sigurnosti.
Rukavice su bile deo formalnog ponašanja
U 19. i početkom 20. veka rukavice nisu bile samo zaštita od hladnoće, već važan deo garderobe i bontona. Dame su ih često nosile u javnosti i na formalnim događajima, dok su muškarci u određenim prilikama takođe nosili rukavice kao deo svečanog izgleda.
U starim priručnicima postojala su vrlo precizna pravila kada se rukavice nose, kada se skidaju i kako se drže. Na formalnim večerama dame su, prema tadašnjim pravilima, skidale rukavice za stolom. Danas su rukavice gotovo nestale iz svakodnevnog bontona, ali su ostale simbol stare elegancije.
Nije se ulazilo u razgovor bez mere
Nekada je bilo važno ne prekidati sagovornika, ne govoriti preglasno i ne nametati svoje mišljenje. Dobar razgovor nije značio pokazati koliko znate, već znati kada treba govoriti, a kada slušati. Posebno se vodilo računa da se u društvu ne započinju teme koje mogu izazvati neprijatnost. Novac, bolest, politika, tuđi porodični problemi i ogovaranje smatrali su se neprimerenim temama za fino društvo. Ovo pravilo možda deluje starinski, ali je danas potrebnije nego ikada.
Muškarac je hodao spoljašnjom stranom trotoara
Jedno od starih pravila nalagalo je da muškarac, kada hoda sa damom, ide sa spoljne strane trotoara, bliže ulici. Objašnjenje je bilo praktično: trebalo je da je zaštiti od blata, prašine, prolaznih kočija ili kasnije automobila. Danas se ovo pravilo retko primenjuje, ali je ostalo kao zanimljiv primer starog džentlmenskog ponašanja. U njegovoj osnovi nije bila samo forma, već pažnja prema osobi pored sebe.
Za sto se nije sedalo bez reda
Nekada je raspored sedenja za stolom imao veliki značaj. Domaćin i domaćica su znali gde ko sedi, ko ima počasno mesto i kojim redosledom se poslužuje. Za stolom se nije počinjalo sa jelom pre domaćina ili domaćice. Nije se govorilo punih usta, laktovi se nisu držali na stolu tokom obroka, a salveta se pažljivo stavljala u krilo.
Danas su večere mnogo opuštenije, ali kultura za stolom i dalje govori mnogo o osobi.
Pozivnice su zahtevale odgovor
Danas ljudi često ostave poruku „vidimo se“ ili uopšte ne potvrde dolazak. Nekada je to bilo nezamislivo. Ako je neko dobio poziv na večeru, bal, svadbu ili svečani prijem, bilo je obavezno odgovoriti. Francuska oznaka RSVP, od izraza „répondez s’il vous plaît“, značila je da domaćin očekuje potvrdu dolaska. Neodgovaranje na poziv smatralo se nepristojnim, jer domaćin nije mogao da organizuje mesto, hranu i posluženje bez tačnog broja gostiju.
Pisma zahvalnosti bila su znak dobrog vaspitanja
Nakon večere, poklona, gostoprimstva ili važnog susreta, bilo je uobičajeno poslati kratko pismo zahvalnosti. To nije moralo biti dugo, ali je moralo biti lično i iskreno. Danas su poruke zamenile pisma, ali sama ideja nije zastarela. Jednostavno „hvala na gostoprimstvu“ ili „bilo nam je zadovoljstvo“ i dalje ostavlja snažan utisak.
Odeća je morala odgovarati prilici
Nekada se mnogo više vodilo računa o tome šta se oblači u određeno doba dana i za određeni događaj. Postojala je jasna razlika između dnevne, večernje, poslovne i svečane garderobe.
Za operu i izrazito formalne večernje događaje, u visokom društvu se od muškarca često očekivala svečana večernja garderoba, poput fraka, bele leptir mašne i rukavica. Danas su pravila mnogo fleksibilnija, ali princip ostaje isti: garderoba pokazuje da razumemo priliku i poštujemo ljude oko sebe.
Pravi bonton nije bio samo forma
Iako mnoga stara pravila danas deluju strogo, njihova suština nije bila u komplikovanju života. Bonton je služio da ljudi jedni drugima olakšaju boravak u društvu. Dobar bonton nije značio pokazivati da ste bolji od drugih, već učiniti da se drugi u vašem prisustvu osećaju prijatno. Zato su neka stara pravila možda nestala, ali njihova osnovna poruka i dalje traje: budite pažljivi, uredni, odmereni i obzirni.
U vremenu kada se sve dešava brzo, kada se poruke šalju u sekundi, a susreti često prolaze bez mnogo pažnje, upravo ti mali znaci kulture mogu napraviti najveću razliku.


















